Mladica

Postoje prirodne vrijednosi i dragocijenosti koje nikada ne dobiju publicitet koji zaslužuju i o kojoj šire društvene mase ne usvoje minimum saznanja koje bi trebalo. Koliko su ili koliko važne mogu biti i šta predstavljaju. To je posebno izraženo u sistemima bez paravog društvenog uređenja i poštovanja zakonskih normi i propisa. Takv slučaj je sa ribom mladicom na teritoriji R. Srpske a i čitave BiH.

Riječ je o ribi iz familije Salmonidae (familije pastrmki) i kao takvoj i najvećoj vrsti iz ove familije (ribe koja ima najveći priraštaj biomase). Poznato je da je mladica endem dunavskog sliva i ne nalazi se više nigdje na teritoriji Evrope (sem sliva rijeke Dunav ), a samim tim ni svijeta. U zadnjih nekoliko desetina godina vještački je ubačena u određene dijelove vodotoka na području Evrope gdje joj se ne nalazi prirodni areal rasprostranjenja (određeni riječni tokovi u Španiji i Poljskoj). Između ostalih karakteristika koje je čine izuzetnom, jeste i ta da je u pitanju filogenetski izuzetno stara vrsta i predstavlja raritet sama po sebi a posebno karakteristika da je u pitanju vrsta koja spada u sam vrh sportskoribolovo atraktivnih vrsta i kao takva cijenjena kao izuzetna sprtskoribolovno trofejna riba, te tako i privlačna za sportskoribolovni turizam, što su mnoge zemlje u Evropi uočile koje imaju tu sreću da se u njihovim rijekama nalazi ova izuzetna riba.

Da je riječ o izuzetno osjetljivoj vrsti govore i njene određene biološke karakteristike. U pitanju je vrsta sa veoma malim potencijalom razmnožavanja, a to se ogleda u produkciji ikre kod polno zrelih jedinki. Kod mladice u pitanju je količina od 1000 komada na 1kg mase, što je mnogo manje u odnosu na ciprinidne vrste naših riba. Procenat oplodnje ikre u prirodnim uslovima iznosi svega 20-30%. Procenat preživljavanja izleglih larvi i dostizanja polne zrelosti u prirodnim uslovima je 2-4 %. Dalje, uslovi za razvoj izleglih ribica su često puta veoma loši. Još jedna značajna okolnost jeste što ona ne trpi narušavanje životnog staništa a svjedoci smo u danjašnje vrijeme više nego ikada uništavanja njenih stalnih staništa i mrijesnih voda (pregrađivanje vodotokova u cilju izgradnje brana i raznih drugih trajnih objekata).
Da su vodotoci na čitavoj teritorija Bosne i Hercegovine izuzetno pogodovali opstanku ove ribe govori i uvid u nekadašnji areal rasprostranjenja:

Sliv Drine-Lim; Drinjača; Piva; Tara; Sutjeska; Ćehotina
Sliv Bosne-Željeznica; Fojnica; Lašva; Usora; Krivaja; Spreča
Sliv Vrbasa-Ugar; Vrbanja
Sliv Une: Sana, Klokot, Japra, Sanica, Kozica, Dabar, Bliha, Gomjenica, Banjica

Jasno je da bi na ovome pozavidjele i površinski mnogo veće zemlje nego što je to naša. Na žalost, u mnogim ovim rijekama mladica više ne postoji, a u svim ostalim njena populacija je dovedena na ivicu opstanka.
U nastavku teksta biće više riječi o stanju populacije mladice na rijeci Vrbas na područjima gazdovanja SRD Banja Luka i SRD Laktaši nekad i sad.

Rijeka Vrbas je predstavljala je jednu od najbogatijih voda na teritoriji Bosne i Hercegovine i čitave bivše Jugoslavije. Nema puno ribljih vrsta koje su u periodu rata stradale kao što je to mladica. Iz godine u godinu lov raznoraznim nedozvoljenim sredstvima učinio je to da se populacija mladice u odnosu na period prije rata drastično smanji i dovede na ivicu opstanka. Dobri uslovi za opstanak mladice (mjesta za skrivanje sa velikim sklopovima sedara i velikom dubinom u Krupskom kanjonu i u kanjonu Tijesno, bogatsvo bijelom ribom i dobre mrijesne vode) činili su da populacija mladice dugi niz godina opstaje na stabilnom nivou. U prijeratnom periodu i neposredno poslije rata svake sezone lovljeni su primjerci mladice do 20 kg težine na području od Bijelog Buka do Laktaša. Bilo je registrovano i nekoliko ulova riba od preko 20 kg. Donji dio toka, nizvodno od Banja Luke, u toku kroz naselja Česma, Trapisti, Šušnjari, Priječani, Trn, Glamočani, Vel. Blašlo, bio je karakterističan kao tok pun juvenilnih jedinki koje su ovde imale izuzetne uslove za rast usled prisustva velike količine bijele ribe iz familije Ciprinidae (škobalj, plotica, klen, uklija, dvoprugasta uklija) svih uzrasnih kategorija. Veliki broj malih mladica našao se kao uzgredni ulov ribolovaca koji su lovili druge vrste riba. Usled nepostojanja rivolovačke etike i svijesti na potrebnom nivou, mali broj ovih riba je bio vraćen da dostigne punu veličinu ili bar polnu zrelost. Ali ni ovako ponašanje nije u većoj mjeri uticalo na stanje populacije ove ribe u tim godinama. Malo ribolovaca na ovom gradskom području i toku nizvodno je ciljano lovilo mladicu iz jednog jednostavnog razloga što od obilja prirodne hrane postojala je relativno mala šansa da se riba nađe na udici (ili bar puno manja nego u dijelu toka uzvodno od grada koji ipak ima više karakteristike salmonidne rijeke gdje je mladica usredsređena pretežno na ishranu pastrmkom i lipljenom). Ali i dijelu Vrbasa nizvodno od Banja Luke bilo je dosta ulova riba i od 15-ak kg težine.

Nevolje za mladicu na ovom području počinju još 70-ih godina prošlog vijeka realizacijom projekata izgradnje velikih hidroelektrana u Jajcu i He Bočac u istoimenom mjestu. Ovi privredni objekti su izgrađeni na dijelu toka koji je predstavljao najvažniji dio staništa ove ribe u toku Vrbasa. Dio toka rijeke od Jajca, kroz klisuru ušća Ugra, bočačku kotlinu, pa sve do male regulacione brane u Brenici. 80% toka Vrbasa na ovom području je ujezeren i pretvoren je u neko stanište drugačijih karakteristika koje više nije pogodovalo opstanku mladice. Pored toga, režimom rada hidoelektrane Bočac stvarali su se nepovoljni uslovi za opsatanak populacije mladice koja se našla nizvodno, sada već fizički odvojena od riba uzvodno od brane. Počele su da se dešavaju neprirodni porasti i opadanja nivoda Vrbasa, a direkto uzrokovani radom brane na jezeru. Usled toga mladica je trpila velike direktne negativne uticaje, prvenstveno u vrijeme mrijesta. Dešavalo se da ikra koja je oplođena i položena u trlo ostane na suvom u toku inkubacije ili obrnut slučaj, kada usled ispuštnja velike količine vode sva jaja položena na mrijesnom mjestu bivaju odnešena. Ne može se utvrditi koliki je direktan negativni uticaj učinjenali je on zasigurno veliki u sada već dugom period rada HE Bočac.

Loša situacija se nastavlja ratnih godina što karakteriše nemogućnost kontrole izlova ribe u tom period usled objektivnih okolnosti. U ovom periodu mladica je dosta stradala usled bacanja ekspozinih naprava u korito rijeke i lov ribe na razne druge nedozvoljene i protivzakonite načine.

I pored svega toga sve do druge polovine 2000-ih moglo se reći da mladice još uvijek ima prilično i da je pronašla mehanizme opsatanka pored svih nevolja koje su je do tada snašle. Postojala su mjesta na kojima se u periodu od druge polovine marta i u aprilu mjesecu, zavisno od temperatre vode uvijek mogao vidjeti određen broj velikih, polno zrelih riba u mrijesnom činu (Krupska polja, most u Ducanima, širi potez oko ušća rijeke Švrakave).

Od prije desetak godina nastupa jedno novo zlo, do tada još neviđeno ali sa razornim učinkom u trajanju od nekoliko godina. To je lov (krivolov) podvodnom puškom! Riba je ubijana isključivo u svrhu ostvarivanja lične dobiti a koja se ogleda u prodaji mesa restoranima koja su je imali kao ponudu na jelovniku. Nezamislivo! Prirodne karakteristike korita rijeke i priobalja koja su pružali zaštitu za opstanak najvećih primjeraka a čija se najveća uloga ogledala u vrijeme mrijesta, koja su bila nepristupačna sa obale sada nisu predstavljali nikakvu zaštitu. U kratkom vremenu na ovaj način je ubijeno sad već stotine jedinki mladice. Dovedena je u poziciju i situaciju u kojoj se do tada još nije našla.
Treba naglasiti da u svom ovom prethodnom periodu nije urađen niti jedan stručan rad u oblasti biologije ili ekologije mladice na ovom području. Ribarska osnova za dio toka rijeka Vrbas kojim gazduje SRD Bnja Luka je zadnji put urađena 1970-ih godina sa dopunom 1980-ih godina.
Ne postoji dokumentovan slučaj porivljanja mladicom rijeke Vrbas nikada do sad, osim nekih neprovjerenih tvrdnji o ozvršenom porivljanju još u vrijeme kraljevine Jugoslavije, koje kao takve ne mogu se uzeti za relevatne i pouzdane.

Ovo je bila kap koja je prelila čašu i koja je bila glavni trazlog da se od strane mladih entuzijasta, sportskih ribolovaca, koji su istinski zaljubljenici u rijeku Vrbas sa ciljem potpunog oporavka ribljeg svijeta rijeke Vrbas narušenog od brojnih zagađivača, režima rada hidro-elektrana, lova podvodnom puškom i prekomjernog izlovljavanja i krivolova formira organizacija koja će svojim aktivnostima pokušati zaštiti ono što još uvijek može.

„UDRUŽENJE ZA UZGOJ I ZAŠTITU SALMONIDNIH I AUTOHTONIH VRSTA RIBA U RIJECI VRBAS“ je osnovano 30.03.2011. god. Ne možemo više nijemo posmatrati kako se naša rijeka uništava i strijepiti hoće li naša dijeca uživati na njoj kao što smo i mi uživali! Naš cilj je da vratimo Vrbasu dostojanstvo koje zaslužuje! Ono što mu je godinama unazad uzimano na bijedan, nehuman i kriminalan način!

U periodu proteklih 6,5 godina udruženje je ostvarilo kontakte sa većim brojem organizacija i institucija koje se bave radom iz oblasti zaštite životne sredine i ekologije. Između ostalih: SRD Banja Luka, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske-Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Republike Srpske, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Reproduktivni centar za mladicu u Perućcu-Srbija, Sportsko-ribolovno društvo Ivanjica-Srbija.
U dosadašnjem periodu se uspjelo u namjeri da se mladica ne pojavljuje više legalno na menijima restorana koja imaju u ponudi jela od ribe. SRD Banja Luka je svojim aktivnostima i odlukama obezbijedilo da se obustavi lov na mladicu u trajanju od 3 godine i to od 01.01.2016. do 01.01.2019. godine. Donešena je odluka o trajnoj zabrani ribolova na dijelu toka Vrbasa, i to od mosta u Karanovcu do visećeg mosta u Rekavicama u trajanju od 2017. do 2020. godine. Usled sprovođenje ovih aktivnosti primjetno je obnavljanje ribljeg fonda, kao i pojava mlađih uzrasnih kategorija mladice što daje nadu u bolje dane.

Aktivnosti će se nastaviti i u narednoj 2018. godini a u planu je sastanak sa gradskim vlastima Grada Banja Luke, kao i posjeta određenim institucijama u Sloveniji koja se bave ovom tematikom.
Pozitivni pomaci su napravljeni, ali glavni cilj realizacija vještačkog mrijesta mladice i poribljavanje rijeke Vrbas koji bi jedini osigurao opstanak ove ribe u budućem periodu, a bilo bi omogućeno i ponovno naseljavanje u brojne vodotoke u kojima kao vrsta više ne postoji.